Pocetna strana Novi Reporter br. 272, 28/5/2008
Korisničko ime: šifra:
Traži: 

 Novi broj [528]
 Kolumna
 Uporište
 Društvo
 Intervju
 Društvo
 Ekonomija
 Hronika
 Društvo
 Društvo
 Kultura
 Društvo
 Sport
 Arhiva
 Impresum
Čitajte online izdanje Novog reportera!
Društvo
Reagovanja

Poštovana redakcijo "Novog Reportera",

Prvo želimo da vam zahvalimo što ste objavili naše članke u vezi sa neistinom koju ste prije sedam dana objavili u vašim novinama. Isto tako, želimo da vam kažemo da nemate razloga da nas vrijeđate, jer te članke smo zaista napisali mi, studenti engleskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Banjaluci.
Imamo osećaj kao da vam stalno ponavljamo jedno te isto. Opet ste pokazali svoju "profesionalnost" na djelu i objavili neprovjeren članak. Naime, da ste se potrudili da odete do zgrade Filozofskog fakulteta, na oglasnoj tabli Odsjeka za engleski jezik i književnost vidjeli biste peticiju koja tamo stoji već nekoliko dana. Ta peticija pokrenuta je prošle srijede, isti dan kada ste objavili sporni članak i kada smo vam mi odgovorili. U roku od samo DVA DANA skupili smo 109 potpisa od studenata koji najoštrije osuđuju pomenuti članak i laži koje su iznijeli potpisnici te vaše slavne "90-peticije".
Za razliku od njih, mi smo našu peticiju iznijeli na javno mjesto, jer se ničega ne stidimo i odgovorno stojimo iza svojih riječi. U vašem novom članku, u kojem ste "popljuvali" i nas i naše tekstove, navodite da je razlika između onih 90 studenata i nas u tome što se "na njihovoj izjavi nalaze potpisi i osnovni lični podaci mladih ljudi sa konkretnim imenima i prezimenima". A mi vam sad kažemo da postoji još veća razlika između njih i nas.
Prvo, NAS JE VIŠE. To je ono što vi niste istražili prilikom pisanja prvog članka (a na šta smo vam skrenuli pažnju), pa opet ponovili u drugom.
Zatim, oni nisu smjeli javno pokazati svoju peticiju, niti je glasno spominjati. Već su je pokazali samo vama koji, po zakonu, treba da štitite svoje izvore informacija, ma koliko pogrešni i lažni oni bili.
I na kraju, za razliku od naše, tu slavnu "90-peticiju" nisu vidjeli ni dekan Filozofskog fakulteta, a ni rektor Univerziteta u Banjaluci.
Ukoliko i dalje imate problema sa našim identitetima, pročitajte tekst i peticiju sa svih 109 potpisa koji već nekoliko dana stoje na oglasnoj tabli Odsjeka za engleski jezik i književnost. Naš identitet ne morate da krijete. I smatrajte da iza svih tekstova koje smo vam poslali stoje upravo studenti potpisnici te peticije koja najstrože osuđuje neistinu objavljenu prošle srijede u vašem časopisu.
A ako i dalje ne budete mogli shvatiti pravu istinu, ni mi nećemo biti na kraj srca, već ćemo vam bez problema omogućiti da je uživo saslušate. Slobodno kontaktirajte s nama putem ovog e-maila i odredite termin, a mi ćemo vam se rado odazvati na poziv. I tu sigurno neće biti jedan "usamljeni ratnik", već čitava vojska mladih ljudi spremnih da odbrane svoje predavače. Ako želite doći ćemo i na pres konferenciju da bismo vam otklonili svaku sumnju.
Uz ovaj tekst, prilažemo vam i fotografije sa oglasne table Odsjeka za engleski jezik i književnost. Kao što možete vidjeti tu su potpisi svih studenata koji misle suprotno od onih koji su podmetnuli prvu peticiju. Vidjećete da uz peticiju stoji i tekst koji objašnjava cijelu situaciju. Žao nam je što vam nismo mogli dostaviti primjerke peticije, jer su one kod nadležnih organa i ovjerene su u opštini, ali u svakom trenutku možete otići do zgrade Filozofskog fakulteta i sami se uvjeriti u sve što smo vam gore naveli.
Iz svega navedenog, dolazi se do zaključka da nema ništa "trulo u državi Danskoj", osim onih 90 "vječitih" studenata.

S poštovanjem,
potpisnici priložene peticije (imenom, prezimenom, jedinstvenim matičnim brojem i brojem indeksa) sa Odsjeka za engleski jezik i književnost na Filozofskim fakultetu u Banjaluci



Predavanja se koriste za iznuđivanje samilosti takozvanih «vrijednih studenata»


Prije svega, želimo se javno zahvaliti rektoru Univerziteta Stanku Staniću, koji je prvi i jedini pažljivo saslušao primjedbe studenata. Dugujemo mu zahvalnost, jer je glavni problem u vezi sa redovnosti ispitnih rokova djelimično riješen zbog pravovremene reakcije uz podršku dekana Filozofskog fakulteta. Niko nije prozvao čitav fakultet, odsjek, niti gostujuće profesore (a posebno profesore iz spornih predmeta - morfosintakse, sintakse i jezika IV), niti sumnja u njihovu požrtvovanost i stručnost, osim «sitnice» da treba da odvoje malo više vremena da saslušaju studente i njihove primjedbe. Za dr Petra Pendu, dr Tatjanu Bijelić i asistente Tatjanu Marjanović, Dijanu Ticu i Sanju Josifović - Elezović imamo samo riječi pohvale, kako za profesionalni rad, tako i za korektan i realan odnos prema studentima.
Prvi problem koji su studenti imali bio je problem redovnosti ispitnih rokova. Činjenica je da smo već godinama za januarsko-februarski rok imali jedan termin, za junsko-julski rok jedan termin, septembarsko-oktobarski rok dva termina, a aprilski i novembarski rokovi održavali su se samo zahvaljujući studentskim peticijama upućenim dekanu. A za apsolventske rokove do sada se «navodno» nije ni znalo! Najveći problem predstavlja činjenica da asistenti ne predlažu, nego daju završnu ocjenu (neka pročitaju službeni statut ili izjavu rektora u prethodnom broju «NR»), a kada se izađe na usmeni (koji se sastoji od gotovo istih dijelova kao i pismeni) profesori se često čude niskim ocjenama na pismenom. To što su «pravi Englezi» naveli da nije problem dobiti šest kod prozvanih asistenata možemo utvrditi provjerom procenta prolaznosti i prosječne ocjene, uzimajući u obzir period u kojem oni rade na fakultetu (od 2000. godine).
Takođe, želimo naglasiti da asistent Maja Mandić nije «prozvana» zbog kvaliteta rada, nego iz nekih drugih razloga koje smo naveli u naknadnom dopisu dekanu fakulteta. Činjenica da asistent Branko Crnogorac pregleda i ocjenjuje 1/5 ispita nije toliki problem, već to da on ocjenjuje 1/5 na četiri ili pet predmeta, na kojima studenti uglavnom «zaglave». Prosjek prolaznosti je najmanji, bez određenih kriterija i dodatnih efikasnih objašnjenja zbog čega je neko pao. Ne sjećamo se da je bilo ko tražio privatne časove, ali kada nekoliko puta «poljubite vrata» u vrijeme kada bi trebalo da budu održane konsultacije, ako se one uglavnom odgađaju za drugi put ili kada se održe a nemaju nikakvog efekta, studenti gube volju da dolaze na takvu vrstu konsultacija.
Uzimajući u obzir da veliki broj studenata nije iz Banjaluke i nema stalne «prihode od 1.200 KM» samo sa jednog radnog mjesta (kao što se „žalio“ asistent Branko Crnogorac na predavanjima, koja se očigledno koriste za iznuđivanje samilosti takozvanih „vrijednih studenata“), nije teško zaključiti zašto studenti ne dolaze kod njega na konsultacije ili izlaze u suzama iz kabineta (a ne sa predavanja). Pri svemu tome, asistent Crnogorac nalazi za shodno da javno, na predavanjima, kaže da «neće njemu rektor i dekan određivati šta da radi».
Uvid u radove obavlja se nakon usmenog ispita i odlaska profesora, a često se dešava da nisu svi asistenti prisutni, tako da student ne može dobiti povratne informacije i komentar o radu. Kolokviji koji se i održavaju ne oglašavaju se na oglasnoj ploči, da bi i «vječni studenti» (kojima se kolokviji trenutno ne priznaju) mogli učestvovati na njima. Dobijeni odgovor - da je struktura predmeta morfosintakse, sintakse i jezika IV nerazdvojiva, suprotan je činjenici da se nekima kolokviji priznaju, a takođe i da je na nekim fakultetima u okruženju materija podijeljena po segmentima. Odgovor da u našoj državi ništa nije savršeno, pa ni naš obrazovni sistem, studenti ne mogu prihvatiti, jer očekuju da bi prosvjetni kadar našeg odsjeka, kao mlađi, obrazovaniji, stručniji i savremeniji, mogao biti primjer kako se to radi. A niko nije porekao ni činjenicu da na našem fakultetu nije bilo i da nema dobrih studenata koji već jesu ili će biti predstavnici budućih intelektualaca. Jedina stvar u kojoj se slažemo jeste da kriterij mora postojati i da se fundamentalne stvari moraju savladati, ali zbog toga i postoje ocjene od pet do 10. Što se tiče studenata koji studiraju više od četiri godine, a koji su prozvani «vječnim», i oni su, ipak dio odsjeka, čije primjedbe treba razmotriti. Činjenica je da je procenat tih studenata poprilično velik, a glavni uzrok za to upravo su navedeni problemi. Ako vam od 500 studenata njih 50 već godinama dolazi sa istim primjedbama i žalbama, to je već siguran znak da određeni problemi postoje, a da na njih niko ne reaguje.
Glavni cilj naše peticije i pratećih aktivnosti bila je želja da se skrene pažnja na primjedbe i probleme koji se stalno ponavljaju i zbog kojih je veliki broj studenata odustao od školovanja na Odsjeku za engleski jezik, pri čemu uopšte ne dolaze na fakultet ili su se prebacili na druge obrazovne ustanove. Mislimo da je krajnje vrijeme da se naše primjedbe čuju i da se svim studentima omogući ravnopravno studiranje. Događaji u vezi sa pojedinim asistentima ne ostavljaju nas ravnodušnim, jer nam ne predstavljaju dobar uzor, kada je riječ o profesionalnoj svijesti i dostojanstvu, a činjenica je da se upravo od njih to očekuje. Ti primjeri trebalo bi da nas snažno inspirišu da postanemo dobri profesori i prosvjetni radnici, a ne da imaju suprotan učinak.
Ovo je posljednji vapaj da nam pomognete da prebrodimo teškoće s kojima se suočavamo. Ako vam ništa ne znači nezadovoljstvo velikog broja studenata (a njih je svakim danom sve više), onda očekujte kolektivan ispis sa Odsjeka za engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Banjaluci. Ali, prije toga otići ćemo do zgrade Vlade RS i tražiti da nas primi i sasluša premijer, jer mi smo do sada obavijestili sve nadležne institucije. Posljednja kap prelila je čašu i mi ne odustajemo od naših prava i obaveza, sve dok ne vidimo veće promjene u vezi sa navedenim primjedbama.

Studenti Odsjeka za engleski jezik Filozofskog fakulteta u Banjaluci


Poštovana redakcijo,
Pišem vam ovaj mejl kao znak podrške studentima engleskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Banjaluci. Studiram i ja isti fakultet na istom odsjeku ali u Istočnom Sarajevu/Pale.
Moje kolege i ja takođe se susrećemo sa nizom sličnih problema kao i naše kolege iz Banjaluke. I nama predaje prof. Smiljka Stojanović. Jako je teško doći do nje i obaviti konsultacije sa njom. Na raspolaganju su nam asistenti koji jako teško nalaze vrijeme za nas studente. A za vanredne studente koji rade, konsultacije su pojam. Ja sam vanredni student i jako mi je teško studirati sa punim radnim vremenom. Posao sam morala naći jer sam primljena na faks kao redovni student na samofinansiranje.
Ako se desi da su mi potrebne konsultacije ostaje mi jedino da pozovem svoje marljive kolege i samo oni mi pomažu. Za asistente i profesore vanredni studenti su kao vanzemaljci. Tvrdim vam sa sigurnošću da sve ovo što pišem misle i kroz isto prolaze stotine i stotine studenata. Zašto nekom smeta što su neki studenti na fakultetu više od četiri godine? Pa, to je naše pravo. Ne dao Bog da nam asistenti određuju koliko dugo i kako ćemo studirati. Ako je prosjek studiranja u BiH devet godina, onda se student koji četvrtu godinu ponavlja po drugi put smatra dobrim studentom.
Počela sam studirati kada su našem fakultetu još bile ustupljene prostorije Fabrike „Famos“. Naši uslovi bili su zastrašujući. Zamislite da slušate predavanja u učionici koja nema pola prozora, sjedite na policama od slomljenog ormara, nemate grijanja a tijelo vam vibrira od rada mašina na spratu niže. I STUDIRATE JEZIK!!! Bez fonetskih laboratorija, lektora stranaca i redovnih profesora. Uglavnom nam dolaze profesori iz Srbije i Crne Gore jednom mjesečno, zatrpaju nas raznim kopijama koje nam prodaju, i cjelodnevnim predavanjima od kojih zaboli glava. Onda odu, ostave nas sa asistentima koji nisu bili na tim predavanjima, ne prate tok i rad profesora i tako... Vječita borba. A što je najgore od svega naši asistenti imali su i gore uslove i završavali studije u ratnom periodu a znamo kako se tada studiralo. Tako da je obavljanje konsultacija sa njima jako oskudno i najčešće dobijemo odgovor da će pitati profesora.
Sada, istina, imamo bolje uslove ali kadrovi su ostali isti. Naše kolege koje su imale sreću da započnu studije u boljim uslovima napredniji su upravo zbog toga što smo mi USKRAĆENI ZA ZNANJE. Naše studiranje zaista se svodi na fakultativno i individualno. Ko se kako snađe izvan fakulteta (Internet, kursevi i privatni časovi).
Što se tiče ocjenjivanja radova, i kod nas asistenti ocjenjuju većinu ispita. Ne smatram to ocjenjivanje mjerodavnim, objektivnim i kompetentnim. Kao i većina mojih kolega. Znate, kada profesori dozvole da asistent odlučuje o kvalitetu studentovog rada, onda asistenti ne znaju da stanu. Daju sebi previše za pravo i previše slobode.
Često govorim da bi mi pola studija bilo završeno kada bi neko za mene završavao poslove u studentskoj službi. To je tek problem na fakultetu. Kada vam frustrirane žene samo zalupe vrata. Do informacija i raznih ovjera jako je teško doći. Ograničavaju rokove za ovjere i prijave kao da studenti prijavljuju ispit zbog njih. Moja kolegica zvala ih je iz Crne Gore da pita kada je zakazan ispit a oni su joj odgovorili da se rokovi nalaze na oglasnoj tabli! E, to vam je kod nas normalna pojava. Ispade da mi postojimo zbog Studentske službe a ne oni zbog nas.
Ma, pisala bih vam još puno toga. Javnost danas nije ni svjesna koliko je teško mladom čovjeku da se usavršava i radi na sebi.
Eto ostaje nam da procijenimo ko je kriv. Studenti koji studiraju duže od ostalih, ostali, asistenti, profesori... ili jednostavno sistem.
Voljela bih da pišete i o našem fakultetu. Možda će to uticati na nekoga i možda se neko od odgovornih za ovakvo stanje zapita!!!
Hvala vam puno

Poštovana redakcijo!

Pišemo vam povodom napisa u vašem cijenjenom listu kojim ste ipak pokazali da ste najrespektabilnije novine za koje nedodirljivih nema. Sve pohvale!
Profesionalni i veoma korektno napisan članak pod naslovom «Ko se pravi Englez na Filozofskom fakultetu» pokrenuo je masu problema koji se godinama nagomilavaju u našoj visokoškolskoj ustanovi koja u javnosti ima dobar imidž, u odnosu na to kakvo je loše stanje iznutra. Problemi koje su studenti pomenuli evidentni su na Odsjeku za engleski jezik ali nije taj odsjek jedini koji ne valja. Pa to je samo zrnce u moru prašine koje u oči svima baca aktuelni dekan Drago Branković o svom korektnom radu i radu svojih saradnika. Prava istina jeste da je upravo on najodgovorniji za stanje u kojem se nalazi ne samo Filozofski fakultet već i opšti haos u visokom obrazovanju u Republici Srpskoj, jer je on bio perjanica Mirjanićevog vremena. Sve se mijenja osim Drage Brankovića koji je ušao u četvrti mandat dekanstva iako to ne postoji ni u jednom zakonu na svijetu. U vrijeme reizbora uvaženi «kumrovački đak« nije imao protivkandidata! Pa zar je moguće da u jednoj ustanovi sa 100 doktora nauka niko ne želi da bude dekan? Moguće je i to je svojevrstan patent Drage Brankovića.
On upravlja fakultetom, gdje postoje dvije grupe profesora – djeca (mladi docenti) i starci (penzioneri). Srednje - jake grupe svake organizacije, nema. Oni prvi ništa mu ne mogu jer, da nije njega ne bi bilo ni njih tako rano, (poznato je koliko traju postdiplomske studije i kako ih je teško završiti). Ovi drugi takođe, mu ništa ne mogu ili bolje reći, neće jer nezakonito rade na studiju prvog ciklusa iako su u penziji a neki nisu penzioneri, iako za to davno imaju uslove. Zakon je prekršen svakako. Neki od primjera su Miodrag Vulin na istoriji koji je barem četiri puta do sada mijenjao krštenicu, valjda dok ne bude mlađi i od samih studenata, potom uvaženi akademik Branko Milanović koji sam ne može da uđe u zgradu a ipak predaje. Naravno, tu je asistent da ga, u zamjenu za magisterij ili doktorat, uvede. Branko Milosavljević na katedri za psihologiju takođe još radi iako je već penzioner a «pokrivaju“ ga njegovi asistenti koje je na vrijeme izveo do decenta i sada i dalje živi kao aktivni profesor jer nije izabrao kvalitetne - već podobne po uzoru na svog dekana. Tu je i dr Milan Turjačanin čiju karijeru su obilježili mnogobrojni skandali sa studenticama kao i Mile Ilić, na koje uprava tj. Drago Branković nisu reagovali. Zašto? Zato što su mu oni potrebni da bi bio doživotni dekan. Sada mu je malo i to pa se kandidovao za Akademiju nauka Republike Srpske, valjda po preporuci Rajka Kuzmanovića pošto ih vežu «čelinačke veze». Mislili ste da većeg cirkusa od akademika Dragoljuba Mirjanića ne može biti. Sada je jasno da može - kakav je to Drago Branković dopinos dao nauci da bi se kandidovao i kako stvari stoje, postao, član jednog tako uvaženog tijela kao što je to Akademija nauka nekog pa i našeg društva. Za koje aktivnosti mu se daje počast i nagrada osim zato što je upropastio visoko obrazovanje u mladoj Republici Srpskoj ili mu se možda zahvaljuje njegova mala tajna služba za koju je revnosno radio sve ove godine!?
Umjesto da bude smijenjen i konačno zaslužno penzionisan jer radi više od 40 godina, dekan koji je upropastio fakultet biće nagrađen - to je naše društvo. Toliko o «vladaocu». Sada o pojedinostima koje ste iznijeli u tekstu:
1. Pominjete Branka Crnogorca i probleme studenata s njim. Javna tajna je da njegov «autoritet» počiva na «autoritetu sile» njegovog oca Čedomira Crnogorca koji je sa 50 godina postao doktor nauka pa je požurio da to što prije obezbijedi i sinu. Tako Brane uz pomoć «taje» i «čika Drage» radi na nekoliko državnih i privatnih fakulteta pa je normalno da nema vremena da obavlja konsultacije sa studentima koliko bi trebalo. Taj momak je sekretar katedre za Engleski jezik više od šest godina što se poklapa sa mandatom dekana i de fakto upravlja cijelom katedrom uz pomoć gostujućih profesora koji su nekad u Banjaluci dobro zarađivali a veoma malo radili - čast izuzecima. Zato se sada malac žali na ministra Kasipovića jer je smanjio honorare gostujućim nastavnicima. To je odličan potez ministra jer su gostujući nastavnici uz pomoć raznih «crnogoraca» upravljali nastavom i onemogućavali razvoj domaćeg kadra da bi sebi rezervisali stalni posao u Banjaluci. Kako objasniti zbog čega profesorica iz Banjaluke Branka Maksimović koja je doktorirala prije nekoliko godina radi na Medicinskom fakultetu a na Filozofskom ne radi dok dolaze profesori iz Beograda a Crnogorac upravlja kao asistent. Kada je doktorirala, na Filozofskom fakultetu više je nisu angažovali. Zbog čega - znaju Brankovići i Crnogorci? No, ni to nije sve, mladi Crnogorac godinu dana lažno se predstavljao kao magistar iako nije magistrirao a njegov angažman je sporan i veoma kritikovan i na drugim fakultetima. Iz pouzdanih izvora znamo da je nekoliko godina zaredom najlošije ocijenjen profesor na nekim privatnim fakultetima na kojima ne studiraju Englezi. To se lako može provjeriti.
2. Danijela Majstorović je mlada djevojka koja nema ni 30 godina i kao takva je šef katedre, pored jedne Tatjane Bijelić ili Petra Pende koji su redovno i korektno završili svoje školovanje. Da je u pitanju sposobnost Majstrovićeve, svi bismo joj skinuli kapu. Međutim, evo malo i njenog CV-ja.
Nakon završenog studija engleskog jezika pomoću privatnog Komunikološkog fakulteta u Banjaluci dobija jednogodišnji magisterij u Ohaju iz komunikologije i kulture. To je onaj studij koji se pohađa i automatski završava za razliku od magistarskih naučnih studija koje kod nas traju dvije godine i završavaju se za četiri ili više godina, zavisno od kalibra kandidata i želje mentora da se njime bavi. Majstorovićeva dakle, sa MASTER stepenom i jednom godinom manjka dobija nostrifikaciju i prijavljuje doktorat koji brani za nešto više od godinu dana! Ona je morala da završi doktorske studije od tri godine da bi imala potreban broj bodova za doktora nauka. Ovako?!
Zbog toga je neobična njena rečenica «profesori ne vise na grani« jer upravo je tako ona završila svoju docenturu - «s grane». Ali ipak nisu svi pali s kruške, pa da ne vide o čemu je riječ. Ona je sebe veoma praktično organizovala. Vjernost dekanu i zajednički život sa mladim docentom psihologije Vladom Turjačaninom (sin profesora Milana Turjačanina i dugogodišnji dekanov prijatelj) koji takođe, radi na Filozofskom fakultetu, bile su dobra odskočna daska za mladu «naučnicu». Prije nego je bila u vezi s Turjačaninom na Filozofskom fakultetu odbijena je njena molba za nostrifikacija diplome, da bi se «odjednom stekli uslovi za to“. To što je urađeno mimo zakona druga je priča i nema veze s njom kao ni s Crnogorcem jer njih dvoje nisu ni svjesni da su samo potrebni dekanu za zajedničke spletke a o nastavi niko ne govori. Normalno je dakle, da ih prof. Smiljka štiti jer oni ovdje njoj pomažu i rade za nju kao i za ostale gostujuće nastavnike!
3. Asistenti nisu sporni samo na Odsjeku za engleski jezik. Pa javna je tajna da se ispiti polažu kod asistenata i na drugim odsjecima. Primjer - Žurnalistika. Iz Beograda dolazi prof. Neda Todorović samo jednom ili nijednom godišnje. Više od 10 godina predaje četiri predmeta što po starom zakonu nije bilo moguće a po novom nije potrebno jer ima domaćih kadrova. Primjer je i prof. Emil Vlajki koji je zaposlen na Palama i vrhunski je prijeratni teoretičar medija sa doktoratom sa Sorbone. On je, prema dekanovim kriterijumima, nepodoban za rad na Filozofskom fakultetu u Banjaluci, ali je Todorovićeva iz Beograda podobna iako su joj ženski časopisi vrhunski naučni domet! Pitate se kako predaje četiri predmeta i ima pet ili sedam ispitnih rokova ako u Banjaluci boravi jedno popodne godišnje. Vrlo jednostavno. Asistenti sve završavaju i ocjenjuju studente preko seminarskih radova a gospođa se prošeta Gospodskom i potpiše prijave. Najbolje je pitati urednike medija u Srpskoj kakav kadar im dolazi s tog fakulteta. Zatražite od nekog studenta žurnalistike indeks i vidjećete da u njemu uglavnom nema potpisa profesora već u lijevom uglu stoje potpisi asistenata koje su profesori «odabrali» za misiju prosvjećivanja banjalučkih novinara. Tako je dekanova sekretarica postala prije nekoliko godina asistentica novinarstva a danas je šef Katedre za žurnalistiku i dekanova desna ruka po istom receptu kao i Majstorovićeva. Studenti koji rade u medijima a imaju nesreću da su upisali taj odsjek ne mogu da vjeruju da njihov profesor vijest počinje sa «juče». Druga asistentica je Radmila Čokorilo koja je osoba sklona incidentima i spornih stručnih kvaliteta. No, dekanu nije smetalo da je pod pritiskom Rajka Vasića 1997. upiše na studij žurnalistike iako je završila zanat, preciznije - trogodišnju srednju frizersku školu u Mostaru. Dakle, nije prema zakonu, mogla da upiše fakultet a kamoli da magistrira, ako već nije. Sa magisterijem sociologije vrla će studentima objašnjavati nešto o radio-novinarstvu koje «predaje» iako je iz radija otišla a da nije naučila napisati vijest, što se takođe može lako provjeriti.
4. Na Odsjeku za psihologiju u Banjaluci nema mjesta za profesora Dragoljuba Krnetu koji je konkurisao nekoliko puta i svaki put je odbijen jer očigledno nije po volji dekanu. Krneta sada radi na Filozofskom fakultetu na Palama udaljenom 200 kilometara, a živi preko puta filozofskog u Banjaluci! Niko nikad iz medija nije se zainteresovao za slučaj tog veoma korektnog profesora da bi potražio odgovor na pitanje kako je moguće da neko ko ima odgovarajuće uslove i izbor na neku naučnu oblast na Palama mora biti ponovo biran u Banjaluci i još mu kažu da nije adekvatan, dok veći broj banjalučkih «profesorskih veličina» tezgari na Palama bez problema i niko ih ponovo ne bira u zvanje već ih samo preuzima? Upravo je slučaj kolege Krnete jedan od najilustrativnijih, kako se Branković uz pomoć podobnih kadrova obračunava sa ljudima za koje pretpostavlja (ili zna) da mu neće biti 101 odsto poslušni.
5. Nadežda Savjak je klinički psiholog, naš vodeći stručnjak iz te oblasti. Kada je magistrirala kliničku psihologiju na kojoj je bila asistent na Filozofskom fakultetu - izbačena je sa obrazloženjem da «nije magistrirala na psihološkim već na medicinskim naukama». Iako takvih stručnjaka u RS nema, profesori Branko Milosavljević i Branković odlučili su da je bolje bez ikoga nego sa Savjakovom!? Izgubila je sudski spor jer je sudija bila rođaka tadašnjeg rektora. Samo nakon nekoliko mjeseci na istom fakultetu bira se magistar sociologije za predavača na novinarstvu dok Savjakova nije mogla biti birana za kliničku psihologiju koju je magistrirala na medicinskom fakultetu koji je jednako matičan kao i psihologija.
6. Vesna Đurić-Zuber, magistrirala je novinarstvo prije nekoliko godina i ne radi na fakultetu. Profesori iz Beograda odbili su da joj potpišu referat i doveli su u pitanje njenu matičnost - kao magistra žurnalistike za asistenta na žurnalistici?!
7. Braco Kovačević - zbog čega ne predaje na Odsjeku za sociologiju ako ima izbor na Pravnom fakultetu, dok se istovremeno i dalje angažuju profesori iz Novog Sada, Pala i Beograda za sociologiju.
8. Aleksandar Grandić - nedavno je konkurisao na Odsjek za srpski jezik i nije primljen, iako ima sve zakonske uslove - pitajte metuzaleme šta su mu zamjerili, jer ima mjesta za još pet takvih ljudi pošto sadašnji broj časova na tom odsjeku po predavaču prelazi i 20 a kamoli zakonski šest po sedmici!
9. Pokojni profesor Milan Štrbac, koji je regularno doktorirao fizičku kulturu u Novom Sadu, bio je izbačen sa Filozofskog fakulteta kao i sa PMF-a, (a i Gnjati je produžen četvrti mandat), bez jasnih razloga. U emisiji ATV-a nedavno je dr Radojka Praštalo iz Udruženja naučnih radnika, pomenula slučaj profesora Štrpca koji je u međuvremenu umro u 42. godini «kao žrtva mobinga» i za to optužila indirektno rukovodioce ta dva fakulteta.
I tako redom, ima još slučajeva koliko hoćete sa istim ili sličnim karakteristikama.
Značajna je činjenica da inspekcija ima primjedbe na sve fakultete osim na Filozofski. Razlozi su trostruki:
Prvi, dekan je neformalni savjetnik svakom ministru prosvjete i čim sjedne uzme ga pod svoje. Drugi, ne fakultetu nema dovoljno kritične mase profesora koji bi Brankoviću stali ukraj jer ih je on tako birao i postavljao da ih matira i upotrebljava kada je to isključivo u njegovom interesu.
Treće, upravo je šef prosvjetne inspekcije Radmila Pejić prijavila
magistarski rad na Filozofskom fakultetu u Banjaluci! Ima li tu sukoba
interesa ili je riječ o razvoju visokog obrazovanja.
Doktorati i magisteriji koji se rade na našem fakultetu posebna su priča i
o njima treba da se posebno nešto napiše. Kao što vidite tema je milion i
samo za ovaj fakultet potreban bi bio još jedan „Novi Reporter“ - uz postojeći.

Profesori Filozofskog fakulteta


Poštovana redakcijo,

pišem vam ovaj mejl kao znak podrške studentima engleskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Banja Luci. Studiram i ja isti Fakultet na istom Odsjeku ali u Istočnom Sarajevu/Pale.
Moje kolege i ja se, takođe, susrećemo sa nizom sličnih problema kao i naše kolege iz Banja Luke. I nama predaje prof. Smiljka Stojanović. Jako je teško doći do nje i obaviti konsultacije sa njom. Na raspolaganju su asistenti koji jako teško nalaze vrijeme za nas studente. A za vanredne studente koji rade, konsultacije su pojam. Ja sam vanredni student i jako mi je teško studirati sa punim radnim vremenom. Posao sam morala naći jer sam primljena na faks kao redovni student na samofinansiranje.
Ako se desi da mi trebaju konsultacije ostaje mi jedino da pozovem moje marljive kolege i samo oni mi pomažu. Za asistente i profesore su vanredni studenti kao vanzemaljci. Tvrdim vam sa sigurnošću da sve ovo što pišem misle i kroz isto prolaze stotine i stotine studenata. Zašto nekom smeta što su neki studenti na fakultetu više od četri godine? Pa to je naše pravo. Ne dao Bog da nam asistenti određuju koliko dugo i kako ćemo studirati. Ako je prosjek studiranja u BiH 9 godina, onda se student koji 4. godinu ponavlja po drugi put smatra dobrim studentom.
Počela sam studirati kada su našem Fakultetu još bile ustupljene prostorije Fabrike Famos. Naši uslovi su bili zastrašujući. Zamislite da slušate predavanja u učionici koja nema pola prozora, sjedite na policama od slomljenog ormara, nemate grijanja a tijelo vam vibrira od rada mašina na spratu niže. I STUDIRATE JEZIK!!!!Bez fonetskih laboratorija, lektora stranaca i redovnih profesora. Uglavnom nam dolaze profesori iz Srbije i Crne Gore jednom mjesečno, zatrpaju nas raznim kopijama koje nam prodaju, i cjelodnevnim predavanjima od kojih zaboli glava. Onda odu, ostave nas sa asistentima koji nisu bili na tim predavanjima, ne prate tok i rad profesora i tako....Vječita borba. A što je najgore od svega naši asistenti su imali i gore uslove i završavali studije u ratnom periodu a znamo kako se tada studiralo. Tako da je obavljanje konsultacije sa njima jako oskudno i najčešće dobijemo odgovor da će pitati profesora.
Sada, istina, imamo bolje uslove ali su kadrovi ostali isti. Naše kolege koje su imale sreću da započnu studije u boljim uslovima su napredniji upravo zbog toga što smo mi USKRAĆENI ZA ZNANJE.Naše studiranje se zaista svodi na fakultativno i individualno. Ko se kako snađe izvan fakulteta (internet, kursevi i privatni časovi).
Što se tiče ocjenjivanja radova, i kod nas asistenti ocjenjuju većinu ispita. Nesmatram to ocjenjivanje mjerodavnim, objektivnim i kompetentnim. Kao i većina mojih kolega. Znate, kada profesori dozvole da asistent odlučuje o kvalitetu studentovog rada, onda asistenti neznaju da stanu. Daju sebi previše za pravo i previše slobode.
Često govorim da bi mi bilo pola završenih studija kada bi neko za mene završavao poslove u studentskoj službi. To je tek problem na Fakultetu. Kada vam isfrustirane žene samo zalupe vrata. Do informacija i raznih ovjera je jako teško doći. Ograničavaju rokove za ovjere i prijave kao da studenti prijavljuju ispit zbog njih. Moja kolegica ih je zvala iz Crne Gore da pita kada je zakazan ispit a oni su joj odgovorili da se rokovi nalaze na oglasnoj tabli!! E to vam je kod nas normalna pojava. Ispadne da mi postojimo zbog Studentske službe a ne oni zbog nas.
Ma pisala bi vam još puno toga. Javnost danas nije ni svjesna koliko je teško mladom čovjeku da se usavršava i radi na sebi.
Eto ostaje nam da procjenimo ko je kriv. Studenti koji studiraju duže od ostalih, ostali, asistenti, profesori... ili jednostavno sistem.

Volila bi da pišete i o našem Fakultetu. Možda će imati uticaja na nekog i možda se neko od odgovornih za ovakvo stanje zapita!!

Hvala vam puno

Copyright © 2008 magazin Novi Reporter. Sva prava zadržana.
Terms and Conditions   Privacy and return policy   Contact details